Početkom 20. stoljeća veće su europske metropole imale na tisuće automobila koji su polako počela preuzimati dominaciju nad konjima i kočijama kao buduće moderno prometno sredstvo.
Za razliku od njih, Zagreb je bio miran, tihi grad na rubu austrougarske provincije čiji su mir remetili isključivo konji, zaprege, omnibusi, fijakeri i tek pokoji biciklist.
Prvi linijski konjski omnibus uveden je godine 1844. Kao javni gradski prijevoz, a prevozio je putnike od Željezničke stanice do hotela Tri gavrana i Caru austrijanskom. Ljeti su vozili na Savu. Brzina im je bila 8 km/h, a prevozili su do 30 putnika. Vožnja u oba smjera po prašnjavoj cesti trajala je pola sata i stajala je 10 krajcara. U omnibuse se ulazilo sa svih strana, dok je ispred bio vozač, a u slučaju kiše mogao se podići krov.